LEKTIRA IZ SNOVA : SA OVOM UČITELJICOM UČENICI U PIDŽAMAMA ČITAJU KNJIGE, NARUČUJU PIZZE I ORGANIZUJU SUĐENJE KNJIŽEVNIM LIKOVIMA

Učiteljica Anita Šojat vodi Facebook stranicu “Snaga riječi”, gdje s kolegama i kolegicama razmjenjuje ideje za kreativnu obradu lektire.

Izračunala je da 1400 učenika/ca u Hrvatskoj uživa u tim idejama.

Čitanje lektire u pidžami, na dekici, na školskom podu, s drugim prijateljima iz razreda?

I to je moguće, kod Anite Šojat (53), profesorice Hrvatskog jezika i književnosti, u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Osijeku.

“Smatram da je učitelj ključna osoba za poticanje čitanja ako dijete ne zavoli knjigu u roditeljskom krilu “, kaže Šojat.

Njeni/e učenici/e tako pripremaju monologe književnog lika, izvode predstave, snimaju filmiće o likovima iz knjige, izrađuju reklame, oslikavaju slikovnice, čitaju knjige u pidžamama, igraju kvizove…

“Učenicima je trenutačno najdraži način obrade lektire “Lektira iz škarnicla”: oslikaju prednju stranu papirnate vrećice kao naslovnicu, a na zadnjoj napišu uputu za upotrebu, u vrećicu spreme deset predmeta koji ih asociraju na knjigu, a na času obrazlože zašto su ih odabrali. Bude vrlo smiješno vidjeti što sve stave: od peraja, ogrlica, voća, povrća, pa i slika golih žena” – smije se Šojat, dodajući kako su današnjom obradom lektire nezadovoljni i učenici i profesori.

“Učenici su opterećeni/e lektirom i ne čitaju je ako su zahtjevi profesora previsoki, odnosno ako moraju pisati opširan dnevnik čitanja, imati pisane provjere s citatima i detaljima iz knjige, dugo odgovarati na usmenom odgovaranju. Najveći problem je nemogućnost učenika da iskažu kritički stav o djelu nego se očekuje da njihova mišljenja i interpretacija budu kao učiteljeva. Moja je teorija da je svaka lektira primjerena ako je učitelj zna približiti učenicima i motivirati ih za čitanje” – pojašnjava Šojat, dodajući kako joj za pripreme takve nastave, ovisno o ideji, treba više ili manje vremena.

Među prvim projektima bila joj je “Sudnica”.

“Učenici u razredu sjede kao u sudnici, imaju suca, porotnike, odvjetnike. Sudi se likovima iz knjiga koji su počinili neko kazneno djelo. Učenici se kostimiraju, podijele se u uloge, a učionica postaje sudnica: iznose dokaze, mišljenja, koristeći elemente iz knjige na koju se odnosi. – Nekad se do suza nasmijem koliko budu originalni u iznošenju optužbe i obrane” – kaže Anita. Projekt “Noć čitanja” uključivao je čitanje lektire u školi, od 20 sati do 8 sljedećeg dana. Dođu u školu u pidžamama s jastucima i vrećama za spavanje i knjigom. Uživaju u zajedništvu, mistici koju osjete, nečemu što još nisu doživjeli.

“Čitamo lektiru, ali se i igramo, lovimo po praznoj školi, igramo žmire, naručim pizzu, plešemo. Iz tog je projekta nastala ‘Čajanka i lektira’ jer je teško ostati budan cijelu noć. Vrlo brzo otkrijete da su kroz takav pristup učenici visoko motivirani, aktivno uče, kritički promišljaju, razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, donose svoje odluke” – zaključuje Šojat, koja od 2015. radi i u stručnoj radnoj grupi za izradu prijedloga kurikuluma za program nastave hrvatskog jezika.

IZVOR: LEKTIRA IZ SNOVA : SA OVOM UČITELJICOM UČENICI U PIDŽAMAMA ČITAJU KNJIGE, NARUČUJU PIZZE I ORGANIZUJU SUĐENJE KNJIŽEVNIM LIKOVIMA (pcskolarac.info)